AZIJA Hrvatski NEPAL

Nepal – treking po Himalaji (3.dio)

on
05/07/2016

DAN 6. (Upper Pisang 3310 m) – Manang (3540 m)

Napustio sam selo u 7 ujutro. Na izlaznim vratima Pisanga pridružuje mi se cura iz SAD-a te nastavljamo ‘trekirat’ zajedno. I tako satima. Upoznali smo se od glave do pete!

Anne je djetinjstvo provela na Havajima, Kaliforniji, Sjevernoj Karolini i Arizoni. Majka joj je bila nomadske krvi što je i rezultiralo njihovim učestalim selidbama. Kasnije se pokazalo da je Anne itekako pokupila majčinske nomadske gene. Nakon što je završila faks u Los Angelesu, Anne se preselila u San Francisco gdje je radila u zdravstvenoj skrbi, njezinoj tadašnjoj strasti. Tamo je radila pet godina kao potpora za istraživanje HIV-a, ali željela je otići korak dalje i ući u samu srž problema. Rasprodala je svu svoju imovinu, spakirala kofere i preselila u Afriku, u državicu Swaziland!! Nakon godinu dana toliko je bila inspirirana Afrikom da je odlučila ostati još par godina. Ubrzo se preselila se u Cape Town gdje je nastavila razvijati svoju strast. U Cape Townu živi i dan danas!

Ima još jedna strana ove priče A to je ona nomadska! Uvijek kada joj u mjestu u kojem živi život postane previše rutinski, sve nekako prelako i bez novih izazova, tada shvati da je došlo vrijeme da se okrene nova stranica života! Vrijeme velike promjene kuca na vrata svakodnevnice. To joj se dogodilo prije nekoliko godina u San Franciscu. Imala je dvije opcije. Opciju da zauvijek ostane u tom gradu, radi savršen posao, osnova obitelj i bude prema svim komercijalnim društvenim standardima ‘sretna’, ili da sve to ostavi i otiđe negdje, negdje u nepoznato! Naravno, odlučila se za drugu opciju!

“Onog trenutka kada napustimo ovaj siguran i rutinski način života, i kada se maknemo iz te svoje sigurne zone, jedino tada nam se otvaraju potpuno nove mogućnosti u kojima se možemo graditi iznutra. Uvijek se moramo sukobljavati s novim izazovima, novim problemima, te uvijek ići nekim novim, nepoznatim putem!!”, priča Anne s toliko vatre u sebi! Bravo curo!!! Samo naprijed!!!!

untitled--11“The world is mine”, veli Anne

Zajedno smo se popeli na 3800 metara, ali kasnije nas je put odveo nazad na 3540 metara što je savršeno za aklimatizaciju tijela. Prolazili smo kroz sela i sela, i oko 3 popodne došli u famozni Manang. O njemu slušam priče cijelim putem. Selo u kojem zbog aklimatizacije tijela svaki planinar ostane dan duže. Selo za odmor, druženje i chilanje.

untitled-55Kilometar prije Mananga. Idila!

Ovdje se nalaze, pazite sad, tri kina!! Nisu nešto posebno ali za te planinske uvijete i ambijent, i više su nego dobra. Zapravo, savršena su! Ako želimo pogledati neki film, sami moramo okupiti mali grupicu ljudi i dva sata prije prikazivanja javiti se operateru. Svako kino u svojoj ponudi ima samo 5 filmova: ‘Into The Wild’ (naravno), ‘In to Thin Air’, ‘Seven Years on Tibet’, ‘Touching a Void’ i ‘The Everest’.

Sakupili smo se u grupicu od 10 ljudi i izabrali ‘Sedam godina na Tibetu’! Savršeno! Nikada ga prije nisam gledao! Uvijek sam ga nekako zaobilazio. Isto tako, ovo je i savršeno mjesto i vrijeme za gledanje Brad Pitta kako trčkara po Tibetu zato što se ovdje na Annapurni iznad 3000 m.n.v. upravo i nalazi tibetanska kultura!

13 copyHimalajsko kino 😉

DAN 7. Manang (3540 m) – dan odmora

Budim se rano ujutro kao da je vrijeme za pokret, al’ shvaćam da je dan odmora!! Jeeee!! Šest dana i oko 150 km je iza mene i ovaj odmor je savršeno došao! U devet ujutro pronalazim se s curom koju sam jučer upoznao na putu prema Manangu. Prelijepu i entuzijastičnu Mari! Cura je iz Njemačke, ali isto kao i Anne često mijenja mjesto boravka. Trenutno živi na sjeveru Francuske gdje uči francuski jezik. Jezici su joj najveća strast! Zajedno smo se popeli na brdo izvan sela koje pruža pogled na Manang i korito rijeke koje se izlijeva sa snježnog vrha Annapurne 3 (7555 m).

Mari je imala u planu nekoliko mjeseci putovati svijetom, ali baš jučer je saznala da je dobila novi posao te da se drugi tjedan mora vratiti u Francusku. Tako da, ovog puta ništa od putovanja svijetom!
Ostala su joj još samo tri dana da uživa u ovim himalajskim ljepotama što je potaknulo njezinu hiperaktivnost da se popne na najviši mogući level. U ta tri dana želi vidjeti sve. Želi se popeti na vrh ovog trekinga i vratiti dolje! Neka joj je sa srećom!

Skužio sam da sam vam počeo tračati o drugim ljudima! Ali neka, i ljudi su dio ovog mog trekinga!

untitled-12-2Prelijepa Mari

untitled--13Pogled na cijeli Manang

9 copyKorito rijeke koje se spušta iz Annapurne 3

Zanimljivo je kako se ljudski um može priviknuti na svašta. Danas je dan odmaranja i  trebao bih sjediti i ne raditi ništa. Ali cijelo vrijeme nešto mi nedostaje. Nedostaje mi kretanje i akcije! Nakon što sam se s Mari vratio u selo, nastavio sam hodati, i to samm i razgledao cijeli Manang. Uzduž i popreko! Nema što nisam vidio. Povratkom u guesthouse pronašao sam Faruka!! Pa di si, druže stari!!

untitled-25-2Manangski klinac

DAN 8. Manang (3540) – Yak Kharka (4050)

Danas nas čeka minimalno 8 sati hodanja i penjanje za 500 metara u vis. Neka, spreman sam! Prvih sat vremena penjanja bilo mi je najteže do sada! Polako se ovdje počela osjećati VISINA. Oduvijek sam bio znatiželjan kako je hodati po velikim planinama i visinama gdje je zrak malo razrijeđen. Zanimalo me što se to točno unutar tijela i uma događa. Eto, danas sam to otkrio i okusio! I nije najblaženiji osjećaj na svijetu! Zbog nedostatka kisika tijelo je sve sporije i sve teže. Nije to još neka zaprepašćujuća visina ali pošto nikada nisam bio toliko visoko, tijelo mi se itekako buni! Korak po korak. Metar po metar. Sat po sat. Dan po dan. I evo, bit ću na vrhu.

untitled-15-2Prva tabla Thorong-La (5416 m), najvišeg vrha trakinga

Pola sata prije sela gdje imam u planu prenoćiti na podu uz put zagledam tri lika, izrezani ko’ iz filma, usred ničega! Ali stvarno usred ničega! Sjede na podu i prodaju suvenire. Na njihovoj dekici nalazi se orlovo perje, rogovi od bivola, krzno od jaka te stara željezna bižuterija. Jezične barijere totalno nam se razdvajaju i pregovaranja oko cijena bila nam je jedina komunikacija. Zapravo, nisam ništa niti mislio kupiti ali kako bih zadržao barem nekakvu komunikaciju s njima, počeo sam se cjenkati. Ali, likovi su tvrdi ko orah! Ništa ne daju ispod cijene!

untitled--17“Što trebaš?? Kapu? Vunu? Krzno? Narukvicu? Bužuteriju? Rogove?”

untitled--18“Ili možda orlovo perje??”

Četiri popodne je i napokon stižemo u Yak Kharka, selo na nešto više od 4000 metara nadmorske visine. Poprilično je hladno. Kiša i hladan vjetar rastjerali su sve planinare u sobe gdje mogu raditi samo jedno! Čekati sljedeće jutro da krenu dalje! Odjednom, jedan Novozelanđanin imao je rođendan i pola ljudi iz planinarskog doma otišlo je u dnevni boravak gdje je alkohol vraćao ljude u život! Alkohol je ovdje jako skupi, abnormalno skupi, ali ubrzo se pronašla lokalna vinarija na crno! Naravno. Odjednom pala je noć. Mrtva tišina počela se širiti okolnim ulicama. Pijani glasovi živućih planinara iz pozadine protezali su se duž cijele ulice, te mračnom i neosvijetljenom ostatku sela davali do znanja da su i oni pozvani. Išao sam vidjeti što se to tamo događa…i zapeo duboko u noći!!

DAN 9. Yak Kharka (4050 m) – Thorang Phedi (4450 m)

Kao što mu je i dio imena nastao po istoimenoj životinji, Yak Kharka poznat je po životinji jak. Te prekrasne momke počeo sam primjećivati tek na visinama od 4000 metara. Tada sam ih počeo samo primjećivati, ali ovdje ih trebam zaobilaziti. U selu i izvan njega neprimjetno se kreću po zelenim i oštrim planinskim livadama totalno upotpunjuju ovu tibetansku kulturu. Totalno predivne životinje. Ok! A sada da prekinem ovu prekrasnu jakovsku idilu. Pogodite koje je jelo na ovim područjima najpoznatije?? Upravo njihovo meso. Jakovina!! Kakve li ironije.

untitled-33-3Jak je taj jak

untitled-22Beba jak

Današnje hodanje bilo je poprilično teško. Visina se počela uvlačiti u svaku stanicu tijela koje je sve više usporavalo. Hodalo se s više stajanja i odmaranja nego inače. U ovim visinama tijelo traži puno više tekućine nego inače. Kako bi nadoknadilo nedostatak kisika u zraku, tijelo traži vodu, i to tri puta više nego u normalnim uvjetima. Zašto? Zato što se i u vodi nalazi kisik. Na visinama višim od 4000 m, dnevno sam pio i do 8 litara vode.

untitled--21Opasnost od odrona

67Konji svuda naokolo. Usudio bih se reći da je ovo slobodni konji. Mustang!

Oko 2 sata poslijepodne, stigli smo u Thorang Phedi. Zadnje selo i zadnja postaja prije sutrašnjeg osvajanja vrha. Selo na samom rubu doline omeđeno sa snježnim bijelim vrhovima. Milina za oči! Hladan zrak nošen neprekidnim vjetrom niz strmine polako se ušuljava u selo i sa svojom oštrinom tjera nas sve u svoje sobe. Opet! Ne može čovjek protiv prirode!

untitled-71Na vratima zadnjeg prenoćista prije vrha

Ipak, nakon ručka te dvosatnog odmora, uputio sam se na brdo uz samo selo. Sutra radimo visinsku razliku od 1000 metara te kako bi si bolje pripremio i aklimatizirao tijelo, obukao sam vjetrovku i krenuo na brdo. Anne i se pridružila. Informativno: zbog nedostatka planinarskog doma na sam dan osvajanja vrha radi se visinska razlika od 1000 metara. Ufff! Nego, vratimo se na moje brdo koje i nije završilo najslavnije. Samo nakon 200 metara visinske razlike, zahvatila me ogromna glavobolje i mučnina. Napravio bih deset koraka te se cijelu minutu odmarao. Pritisak u glavi bio je sve jači i neizdrživ! Ubrzo sam odustao i spustio se nazad u selo, zavukao u krevet i sklopio oči. Ali, tada je počelo! Počelo mi se vrtjeti u glavi, soba okretati naglavačke, krevet naglavačke a ja plivao po sobi! Ufff! Evo ti sad vite tvoje visine, Tomice!

Prije nego što sam uopće i krenuo na Annapurnu, u razgovoru s jednim Nepalcem ostala mi je u mislima jedna, tada neshvatljiva rečenica, koju je izgovorio: “When you are going so high, you are really high”!!. Sada sam shvatio što je rekao!

41

Dodatak – momak s nevjerojatnom pričom!

Ovaj desni ima nevjerojatnu priču. Prije 7 godina uputio se na Mount Everest. Sam samcat! Sam ko’ suza!! Ali, da je u tom njegovom pothvatu sve išlo glatko, ne bi to sada bila tako nevjerojatna priča, jel’ da?!! Na visini od 8200 metara zapeo je u snježnoj oluji! Zbog izrazito opasnih vremenskih uvjeta podigao je šator i čekao. I čekao. Imao je novo i neisprobano plinsko kuhalo te ga upalio kako bi se ugrijao. To sve radio je u šatoru što je jaaaako zabranjeno zato što kuhalo vrlo često ispušta otrovne plinove. Ali, to je bila jedina solucija zato što mu vremenski uvjeti nisu dopuštali da to obavlja vani. Od plinova pao je u nesvijest! Ostao je u šatoru dva dana i dvije noći!!! Nije pohvalno ali rekao je da je on jedina osoba koja je prenoćila dvije noći iznad 8000 m, i ostala živa! Nakon što je došao k sebi, krenuo je glavnom bez obzira, izletio iz šatora i pravac dolje! Na visini od 7800 m naletio je na dvojicu sherpa koji su ga na kraju i spasili! A posljedice!!?? Posljedice njegove ekspedicije je gubitak svih 20 prstiju. Međutim, niti to ga nije spriječilo da ovaj treking po Annapurni odradi s biciklom! Na moje pitanje zašto se opet vraćaš u planine, odgovor je bio jednostavan: “Himalaja me zove”!!

untitled-1-3

Fotogalerija 6, 7, 8. i 9. dana trekinga!

TAGS
RELATED POSTS

LEAVE A COMMENT

Tomica Kristić
Croatia

Moje ime je Tomica i trenutno sam na svom životnom putovanju. Plan puta je jednostavan; iz Hrvatske do Novog Zelanda, i to autostopom. Sve je započelo u listopadu 2015. godine kada sam samo s 1500 eura u džepu krenuo stao na cestu i počeo stopirati. U početku sam mislio da će mi do Novog Zelanda trebati samo dvije godine, ali evo, dvije su već daleko iza mene, a ja sam već debelo u četvrtoj godini na puta. Pišem, fotografiram, smijem se, plaćem, ljubim, tugujem…živim punim plučima. Na ovoj stranici možete pratiti moje postove u kojima opisujem iskustva s putovanja.

Arhiva