AZIJA Hrvatski MJANMAR

Unutrašnjost Burme – dolazak u grad 2200 hramova!

on
04/11/2016

Nakon doručka u hotelu gdje mi je policija platila noćenje, recepcioner me odbacuje motorom na cestu te nastavljam stopirati prema Baganu. Pronalazim adekvatno mjesto, stavljam ruksak na pod i dižem palac. Nedaleko od mene nalazi se sićušan štand. Iza njega dvije bakice zbunjeno promatraju kako autima kažem palac. Pokušao sam objasniti što radim, ali nije išlo. Jedino u čemu smo se razumjeli bila je razmjena smijeha! Nekad je i to dovoljno!! Međutim, ubrzo shvaćaju čemu je poanta, dolaze do mene, i samoinicijativno počinju zaustavljati aute!! U međuvremenu prolazi neki čiča i on nam se pridružuje! Tren kasnije, na kolima koji vuče konj dolaze dva muškarca. Vide kako mašemo autima i bez puno razmišljanja uskaču u akciju!! Odjednom pola ulice zaustavlja aute!! Nakon desetak minuta, uspjeli smo!! Uhvatili smo lika u kamionetu i putovanje prema Baganu može početi!!

125Ljudi na kolima. Uobičajeni prizori na burmanskim cestama

93Lik kojeg smo ustopirali i koji me odbacio sve do Bagana!

102Na putu prema Baganu sreo sam lika u majci HNS-a!

Razlog zašto jučer nisam rekao svom misterioznom prijatelju s kojim sam se vozio 130-ak kilometara da me s motorom odbaci sve do Bagana – vrlo je jednostavan. Kako bi uopće ušao u taj gradić, na ulazu u njega moram platiti 20 dolara za propusnicu, tj. ulaznicu. To pravilo donijeli su prije par godina i teško ga je zaobići. Ili ipak nije?? Naravno da nije!! Ulaznicu moram platiti samo ako u grad uđem javnim prijevozom – autobusom, vlakom ili avionom. Ali, ako u grad uđem s prijevozom koji nije javni, npr. autostop, nitko me ništa neće pitati te ću u grad ući potpuno besplatno. Ima još jedna solucija a to je taksi! Ali tada s taksistom se mora sklopiti dogovor da se na zaustavlja na ulaznim vratima grada. Tu uslugu taksist si naknadno naplati. Taj povijesni gradić živi od turizma i bilo bi puno pravednije da sam uredno platio ulaznicu. Ali eto, nisam. Iskoristio sam ovu soluciju koju sam čuo od drugih putnika i proveo ju u djelo. Oprostite mi na tome svi koji ste se našli povrijeđenima, ali 20 dolara u tome trenutku bilo mi je previše!!

Mogao sam samo sjesti u noćni vlak i 12 sati kasnije stigao bih u Bagan. Međutim, da sam to učinio, bio bi lišen ovih predivnih četiri dana koja su iza mene. Četiri dana totalno novog i ludog iskustva. S javnim prijevozom došao bi samo iz točke A do točke B, što mu je ujedno i glavni cilj. Putovati autostopom, isto kao biciklom i pješice – što čak više preferiram od autostopa, u glavni fokus dolazi put a ne destinacija!! Na kraju krajeva, PUT je taj koji je puno važniji od same destinacije!!

 

Bagan

27aNa vratima Bagana

Kamiondžija me ostavlja u starome dijelu grada gdje je najveća koncentracija hramova i pagoda. S dva velika ruksaka koja imam na sebi, jedan na leđima a drugi na prsima, umjesto da idem u istraživanje smještaja, ja idem u istraživanje hramova. U Indiji sam vidio mnogobrojne hramove, ali ne ovakve!! Na prvi pogled ovi ovdje nekako su mi primamljivi, zanimljiviji i ljepši. Legenda govori, odnosno povijest piše, kako je za vrijeme svog najmoćnijeg doba Bagan brojio i do 10 000 hramova, pagoda te samostana. Međutim, do današnje dana preživjelo ih je svega 2200. Potresi su ovdje vrlo česta pojava koji za sobom ostavljaju razrušene hramove.

3Pogled s jednog od tisuću hramova

54Pogled s drugog od tisuću hramova

18Tigar i zmaj

Primijetivši budalu iz daljine kako s dva ogromna ruksaka te po užarenom suncu hoda čistinom, ispred njega zaustavila se cura na električnom motoru. Budala sam, naravno,  ja.
„Što to radiš, čovječe božji? Danas je plus 35 stupnjeva!!”
„Pa pogledaj sve ove hramove”, odgovaram!

„Ajde, sjedaj na motor, idemo nekamo u hlad!”

Cura je iz Njemačke te joj je ovo već četvrti dan ovdje. Zadnjih par mjeseci putuje južnom Azijom i za tri dana mora se vratiti u Yangon gdje ima povratan let za Njemačku. Uobičajeni razgovor upoznavanja obavili smo vozeći se na motoru. “Tko si, gdje si, što si i što želiš u životu”, pitanja su koja već automatski odgovaram. Ponekad čak niti ne mislim što govorim, riječi jednostavno same izlaze iz mene!
„Daj pogledaj ovaj hram s lijeve strane. Daj, možemo samo nakratko do njega?”, velim joj u nadi da zaustavi motor!
„ Ti si lud”, odgovara i zaustavljamo se!

Skrećemo na puteljak koji vodi prema njemu. U dvorištu hrama nalazi se drvena kućica. Idemo do nje kako bi ostavio svoja dva ruksaka. Ispred nje sjedi mladić srednjih godina, po zanimanju slikar! Pozdravlja nas i mimikom tijela dopustio nam je da odložim ruksake. Nakon par razmijenjenih rečenica, s kistom u ruci započinje svoju priču:
„To zanimanje naslijedio sam od svog oca. On je to naslijedio od djeda koji je također naslijedio od svog oca. I tako u nedogled. To je tradicionalna burmanska metoda slikanja koja se izrađuju samo ovdje, u Baganu. Na prazno platno prvo se stavlja tanak sloj ljepila te zatim tanak sloj pijeska. Taj postupak ponovi se tri puta te nakon što se platno potpuno osuši, slijedi čarolija kistom”, nasmije se.

95Pijesak na platnu – tradicionalna baganska metoda slikanja

„Neke slike izrađujem 2-3 dana, dok mi za neke treba i po tjedan dana. Želiš li možda kupiti koju??” upita me.
Ja mu se samo nasmijem!
„Hvala vam ali stvarno ne mogu. Neću se tako brzo vraćati kući tako da bi mi bila samo teret u torbi. Nego, kako to da živite ovdje u dvorištu hrama?” brzo mijenjam temu. Inače, kuća mu je udaljena svega 10-ak metara od ogromnog hrama.

„Prije puno godina to je bio posjed od mog pra pra djeda. On je to ostavio svom sinu, sin sinu…..i tako sam ja to naslijedio.”

Nasljeđivanje posjeda od svojih potomaka bilo mu je isto kao i nasljeđivanje zanata.„Ako želite u hram, tamo vam je ulaz”, nastavlja te prstom pokaže na sićušna vrata koja vode u podrum. „To vam je malo drugačiji hram od ostalih. Unutra se nalaze niski hodnici koji vode do centra gdje se nalazi kip Buddhe. Hram vam nije osvijetljen tako da se hoda po potpunom mraku.”

 

Dolazimo ispred ulaznih vrata hrama gdje susrećemo dvojicu mladića.
”I? kakav je?” pitam prvoga.
Uhh, potpuni je mrak i nema se baš nešto za vidjeti. Ali, po podu i zidovima cijelo vrijeme hodaju oni ogromni crni kukci. To je jedino zanimljivo”, odgovara drugi.

Pogledavam se s Njemicom i odlučujemo da ćemo preskočiti ovaj hram. Pozdravili se sa slikarom i otišli. S Njemicom sam otišao na ručak (zaboravio sam joj već ime zato ju i zovem po njezinoj nacionalnosti) te smo se malo bolje se upoznali. Nakon sat vremena razdvojili smo se i nikada se više nismo sreli. Situacija koja me vrlo često prati na putu!

99Pijesak na platnu slika se na svakom kutku Bagana

23Tradicionalno dijeljene hrane monasima

Spavanje na otvorenom!

Noćenja u Burmi vrlo su skupa. Znam, ponavljam se, ali stvarno su preskupa!! Zbog te činjenica iz principa nisam želio izdvojiti 20-ak dolara za isto te sam dolaskom noći krenuo u još jedno istraživanje. Ovog puta u istraživanje gdje ću postaviti šator. Cijelo vrijeme nosim ga u ruksaku i nisam ga koristio od Omana gdje sam bio početkom godine. Postavljanje šatora, odnosno spavanje na otvorenom u ovoj zemlji također je zabranjeno, tako da sam to radio totalno neprimjetno. Prvu noć otišao sam na polje koje je bilo udaljeno svega par metara od ceste. Tamo sam se zavukao u grmlje! Šator sam sastavljao u totalnom mraku kako me slučajno netko s ceste ne bi primijetio. Na to mjesto vračao sam se svaku noć, skoro svaku, te mi je mrak bio najveći prijatelj.

124Moj mali, zeleni, totalno neprimjetni šator!

Zbog spavanja na otvorenom, svaki dan morao sam se buditi u 5 sati ujutro kako bi prije izlaska sunca nestao. Konstantna ranojutarnja buđenja itekako su mi se osjetila na koži. Svo provedeno vrijeme u Baganu bio sam poprilično umoran i izgledao sam loše, kao smrt na dopustu! Umor je sve više preuzimao inicijativu tijekom dana te sam zadnja dva dana pronašao popriličnu jeftinu sobu, ‘svega’ 9 dolara, te se konačno naspavao!!

 

Mijanmarke – nevine ljepotice!

Izgled mijanmarskih žena poprilično je drugačiji nego od ostalih koje sam susretao na putu. Uz Iranke i Nepalke, po ljepoti nalaze mi se na samom vrhu ljestvice koju uredno vodim!! Premda, čuo sam priče da su Vijetnamke melem za oči!!
Tom svojom prirodnom i netaknutom ljepotom pokazuju tu neku neiskvarenost i nevinost. Ali, prvo što sam primijetio na njihovim licima jest Thanaka, tradicionalan burmanski make-up, ili pasta koja se izrađuje od kore istoimenog drveta koju žene, a nerijetko i muškarci, koriste kao prirodni losion za kožu. Najčešće ju stavljaju na lice a često i na ruke.
Pravi smisao Thanake je da štiti kožu od sunca. Premda kako se koristi već stoljećima, postala je zaštitni znak burmanskih žena i njihove ljepote.

untitled-131Thanaka – prirodan burmanski ‘make-up’

untitled-142

Svaka burmanska glava kuće, govorim o muškoj populaciji, uživa u žvakanju biljke betel. Ajde, skoro svaka. Zapravo, žvaču pripravak koji je pomiješan s istoimenom biljkom te sa sjemenkama areke. Ponekad se taj pripravak miješa i s duhanom. Kao posljedica žvakanja istog raspadanje je usne šupljine, nedostatak zubi te hračkanje ‘krvave’ sline koja se nerijetko viđa kako leti zrakom tražeći čvrsto tlo gdje da udari i ostaviti crveni trag. Naravno, to nije prava krv nego crvena slina koja žvakanjem tog sastojka razvija crvenu boju. Čak im niti jedni Indijci nisu do koljena koji se stvarno trude da zauzmu 1. mjesto na ljestvici hračkanja. Evo još jedne moje ljestvice. Priča se kako su takvi pripravci, kao i sam duhan, stimulans koji smiruju um i čine čovjeka opuštenijim. Neke čak i sretnima. Kada iz pozadine promatram sve te žvakaće, primjećujem uvijek istu radnju. Svi nekontrolirano udaraju nogom u pod, nekada i s obje, nikako ne shvaćajući da ih žvakanje istog čini još više nervoznim.

untitled-103Posljedica žvakanja tog famoznog pripravka

Osim što polovica muškaraca ima vrlo loše zube, ili ih skoro pa nema, ‘pravog’ Mijanmarca možete prepoznati također i po tetovažama!! Većinom su to trećoklasne tetovaže koje spadaju u kategoriju JNA majstora. Ali, nema veze!! Bitno da je barem nekakva tetovaža! “Bitno da sam tetovirani!” 

Svakog jutra iznajmio sam bicikl te odlazio u pronalazak hramova koji se nalaze u krugu od 10 kilometara kvadratnih. Prtljagu sam ostavljao u dućanu gdje sam i iznajmio bicikl.Snalaženje ljudi! Snalaženje!

128Rentani bicikl. Jedan dolar – cijeli dan!

153Pastir na putu

Jedna od najvećih atrakcija ovoga gradića je popeti se na jedan od mnogobrojnih hramova i svakog jutra čekati izlazak te svake večeri zalazak sunca. Pogledi su spektakularni!!

81Zalazak sunca

Trećeg dana dopedalirao sam do sela na rubu grada. Selo od svega par kuća, izgledom vrlo staro i autohtono. Ispred prve ograde stajala je žena srednjih godina te me pozvala u dvorište. Ispred kuće sjedila je druga žena te bakica. Žena je kroz mašinu razvlačila pamuk dok je bakica pušila nešto što niti dan danas ne znam što je bilo. Mislim da im je to već rutina. Kada ugledaju stranca koji se približava njihovom posjedu, jedna žena dotrči ispred ograde, druga za pamuk mašinu te bakica zapali frulu. Skužile su da stranci to vole!!

101Ulaz u njihovo dvorište

83-2Bakica i frula!!

119Druga žena razvlači pamuk

Cijeli taj ambijent koji je kružio selom podsjećao me kao da sam zalutao tamo negdje u 19. stoljeće! Ulaskom u kuću, bakica, ovaj puta bez svoje frule, već je bila ispred male peći te u nju bacala još manja drva. Pretpostavljam da i to turisti vole. Žena je pokazivala gdje se šta u kući nalazi te objašnjavala kako su tek prije par godina dobili struju. Engleski joj je išao vrlo tečno. Zaista ne znam kako ali vrlo pohvalno. Zatim me prošetala dvorištem te mi objašnjavala što kao obitelj proizvode te koji su im planovi za budućnost. Kasnije smo se vratili na isto mjesto ispred kuće gdje je bakica već razvlačila pamuk kroz mašinu.

118Lukava je ta bakica!

Nakon predavanja koje je trajalo pola sata, zauzvrat je zatražila donaciju – što je u jednu ruku i pravedno. Eto, s takvim stvarima se u potpunosti slažem. Bolje dati novac jednoj takvoj obitelji nego vlasti, državi!! Sjeo sam na bicikl, pozdravio se sa svima, i nestao u daljini! Nestao na prašnjavom makadamu!

121“Čekaj, kamo češ?? Upravo rolam novu frulu!!”

Fotogalerija Bagana!

 

 

 

TAGS
RELATED POSTS

LEAVE A COMMENT

Tomica Kristić
Croatia

Moje ime je Tomica i trenutno sam na svom životnom putovanju. Plan puta je jednostavan; iz Hrvatske do Novog Zelanda, i to autostopom. Sve je započelo u listopadu 2015. godine kada sam samo s 1500 eura u džepu krenuo stao na cestu i počeo stopirati. U početku sam mislio da će mi do Novog Zelanda trebati samo dvije godine, ali evo, dvije su već daleko iza mene, a ja sam već debelo u četvrtoj godini na puta. Pišem, fotografiram, smijem se, plaćem, ljubim, tugujem…živim punim plučima. Na ovoj stranici možete pratiti moje postove u kojima opisujem iskustva s putovanja.

Arhiva