AZIJA Hrvatski NEPAL

Nepal – treking po Himalaji (2. dio)

on
16/06/2016

DAN 3. Tal (1700 m.n.v.) – Danaquy (2200 m.n.v.)

Jučerašnji umor bio je toliko velik da sam od cijeloga sela vidio samo guesthouse gdje sam prespavao. Ali, danas sam se probudio vremena ranije od predviđenog samo da razgledam gdje se uopće nalazim. Prekrasno malo selo uz ledenu rijeku te ispod ogromnog slapa čekalo je ranojutarnje sunce da ga obasja. Savršen početak dana!

untitled-

U svim selima kroz koja sam prolazio toliko su originalna i autohtona da sam dobio dojam kao je sve to nekako namješteno! Nešto slično kao u filmu ‘Thurman show’! Seljaka stoji na ulazu u selo te me primijeti kako mu se iz daljine približavam. U trenutku kada sam mu se već ozbiljno približio, seljak otrči u selo te proširi vijest koja zaokupi sve ostale seljake rečenicom: “Ide ljudi, ideeee! Brzo! Zauzmite svi položaje”!! Kad god bih ušao u selo, svi su već na položajima, u svojim poslovima! Nitko se na mene više ne obazire, a zapravo svi me promatraju.

untitled-4“Nego, reci ti meni šta ti misliš o Tomici? Će on doći do vrha?? Ili neće??”

Nakon ove jutarnje idile i gledanje sunca koje se uzdizalo iznad brda, vratio sam se u sobu, spakirao stvari i krenuo sam nešto prije nego Faruk. Ali, naravno, ubrzo me prestigao! Brz je on momak!!

Pola sata hodanja i evo prve grupice ljudi. Dvije cure iz Izraela, Henry iz Engleske te njegov vodič sjede na velikom kamenu uz put i odmaraju. Postoji opcija da se za ovaj treking unajmi vodič koji je cijelo vrijeme uz vas, navigira vas te je praktički vaša desna ruka. Puno je lakše kada uz sebe imate osobu koja je već nekoliko puta prolazila ovim puteljcima. Vodič košta 20 – 25 dolara dnevno! I nije baš nešto jeftin!  Ta opcija je puno skuplja nego da idete sami, sigurnia je, ali ako mene pitate, s vodičem se gubi ta neizvjesnost koja je u maloj dozi uvijek prisutna. Neizvjesnost koja je nekako više zanimljivija nego od igranja na sigurno. Zapravo, ponekad se dobro i izgubiti kako bi se opet pronašli. Pronašli pravi put.

Još jučer počeli su problemi s mojom lijevom cipelom. Svakih nekoliko kilometara đon na lijevoj čizmi sve mi je tanji i tanji. Sedam mjeseci nosio sam ih na dnu ruksaka da ih jednog dana upotrijebio baš na Annapurnu. Sada kada je došlo njihovo vrijeme da se pokažu svijetu, izdale su me! Predugo su stajale u ruksaku i ovo himalajsko kamenje jednostavno je previše za njih. Iz dubokog sna direkt u vatru bio je totalan šok za njih.  Svakih stotinjak metara bih stao i promatrao kako napreduje đon. Kasnije mi je bilo već svejedno te sam samo hodao i ostavljao komadiće đona iza sebe. Ma mislim da me neće na kraju izdati. Valjda.

49Moje izdajničke cipele

Prvobitan plan za danas bio mi je da prehodam 22 km, te napravim 1000 m visinske razlike (s 1700 m.n.v. doći do 2700 m.n.v.). Za taj plan trebalo bi mi 10 sati hodanja, što i nije zapravo tako teško. Ali, ubrzo sam odustao od plana i 22 km podijelio na pola! Novi plan mi je da danas napravim samo 5 km i dođem u selo koje se nalazi na 2200 m.n.v., i tamo prespavam. Jedno od pravila trekinga je to da se dnevno NE radi visinska razlika veća od 300 – 500 metara kako si ne bi šokirali tijelo s istom. Tijelo se polako privikava na visinu i započinje proces aklimatizacije. Upravo zbog nepoštivanja tog ultimativnog zakona za koje sam saznao upravo danas, prilikom prebrzog penjanja veliki se broj trekera razboli. Posljedice su glavobolja, povraćanje, nestanak apetita, povišena temperatura, probavne smetnje, itd. Ako ti simptomi potraju više od dva dana, situacija je vrlo ozbiljna i najbolje je da se siđe s planine. Uhh, vraćanje s planine i ‘ne uspjeti’ u osvajanju iste je daleko najveća noćna mora svakog planinara!! Pa tako i mene. Ali postoji lijek i za to. Najbolje je hodati polako, korak po korak, iz dana u dan, oko 6 sati dnevno i sigurno će se izbjeći ova potencijalna drama.

untitled--24Šerpe

Ušao sam u selo od samo 10-ak kuća ispred kojih se uvijek nešto zanimljivo događa. Bakica sjedi na kamenu uz rub puteljka te s budističkom brojanicom u ruci izgovara mantre, majka pere svoje dijele ispod hladne slavine, starac šeće svoje ovce, djeca trče naokolo, konji ‘sparkirani’ ispred dućana čekaju svoje vlasnike. Takvim scenama još uvijek se čudim kao malo dijete. U našem zapadnom svijetu nema više toga. Sve je izumrlo.

untitled-7-3Bakica mantra

untitled--8Stari pajdaši i časkalica

untitled-23Konji parkiran ispred dućana

U jednom trenutku oprala me tolika euforija sreće da sam počeo skakati i vikati! Mislim da je potekla i koja suza. Ali pssssst o tome, nitko to ne mora znati. Nisam znao kud sa sobom pa sam opalio selfi! Evo mi lica kada je omamljeno s hormonima sreće 😀

jaa2

Opet sam naletio na radnju koja je najzastupljenija u ovim krajevima. Drobljenje kamenja! Ovog puta uloge su se malo zamijenile. Sa svojim velikim čekićima taj posao su danas obavljali muškarci, a ne žene. Čiča pridržava čekić a drugi udara po istom. Kamenje i prašina pršti na sve strane. Razmijenili smo smiješak, oni nastavili lupati a ja putem vrha!

untitled-16Najpopularniji posao na Himalaji!

Već je 4 poslijepodne. Dolazim u Danaquy, selo gdje se trebam naći s Farukom i prenoćiti. I opet! Već na samom ulazu u selo vidim da se na užetu ispred prve kuće vijori njegova žuta majica! Strategija koju smo donijeli prvog dana i dalje drži vodu. Odlična ideja pomoću koje se lako pronalazimo. Ali opet, opet je Faruk brži! Naručujemo večeru, i padamo u krevet!

DAN 4. Danaquy (2200 m.n.v.) – Chame (270 m.n.v.)

Danas sam krenuo malo kasnije nego inače. Samo što sam napustio Danaquy već sam ušao u šumu sa slapovima. Njezina ljepota uzela mi je pola sata života. Uvijek kada naiđem na ovakve prirodne fenomene, bacim ruksak s leđa i jednostavno uživam u prirodi. Pokušavam biti u trenutku i samo promatrati! Nekad uspijem, ali većinom ne 😉

untitled--12Šuma slapova

Jedna od radnji koja je ovdje na Annapurni zabranjena je davanje slatkiša lokalnoj djeci. To pravilo toliko je ozbiljno da je čak spomenuto i u planinarskom priručniku. Na putu sam susretao puno djece koja su me molila, neka čak i zapovijedala da im dam slatkiše!!! Zabrana je donesena zato što se djeca vrlo brzo priviknu na darivanje, te bi te iste radnje kasnije očekivali od svojih roditelja koji im, zbog novčanih uvjeta, ne mogu priuštiti!

untitled-2-5Curica mi je ukrala slatkiše koje su mi bile u prozirnom džepu torbe

untitled--10Teško se oduprijeti ovim milim pogledima

untitled--18Mali gangsteri. Mislim da je ovaj u sredini šef!

Konačno!!! Danas sam prvi puta vidio snježne bijele vrhove!! Ipak se već nalazim na 2500 m.n.v. i lagano su iz daljine počeli probijati van!! Super, na pravom sam putu!

untitled-18-2Pogled na prvi bijele vrhove

Samo kilometar prije Chamea, mjesta gdje ćemo prenoćiti, počinje padati kiša. Danas se svog postojanja ne srami i pojačava svoj intenzitet iz minute u minutu. Zapravo, pada toliko jako da sam se sakrio u prvu drvenu kućicu na koju sam naišao. Sve se savršeno poklopilo zato što je upravo ta kućica, koja je velika najviše 4 kvadrata, bila sljedeći check-point gdje se moram upisati u knjigu. Čekam da kiša prestane i promatram dva pandura kako si na You Tubu puštaju spot ‘My heart will goes on’!! I tako pola sata! Pola sata Titanic u glavi!! Iz kiše je nastao gadan pljusak i vrijeme je za promjenu taktike.  Otišao sam u prvu kuću preko puta i nažicao veliku plavu vreću za smeće da se s njome pokrijem. Čiča mi ju nije dao nego prodao! Ali nema veze. Vratio sam se u check-point, pokupio ruksak, uvukao se u vreću za smeće i krenuo prema Chameu!!

25000Improvizirana kabanica

U selo dolazim oko 3 popodne i pronalazim i Faruka i prenoćište! Opet on prvi!! Ispred prenoćiste upoznajem Michaela iz Arizone. Sjedi za stolom te povučeno razmišlja. “Od kuda si??”, pitam ga. “Nažalost, iz SAD-a”, odgovara!!. “Zašto nažalost?”, pitam opet. “Zato što nitko ne voli moju zemlju!! I zato što je se i ja sramim!! Maaaa, ne moram ti valjda objašnjavati zašto! Sigurno o našem američkom statusu u svijetu već sve znaš!! Sramim je se zato što smo glavni negativci ovoga svijeta!! Uništavamo sve na što naiđemo!!”, odgovara mi Michael s pomalo razočaranim glasom.

Eto, prvi puta sam upoznao osobu iz SAD-a koja je ponizna i koja se srami svoje, toliko manipulativne i ‘savršene’ države. Michael je dobio visinsku bolest zbog koje se morao vratiti u Chame. Nije uspio osvojiti vrh Thorong-La Pass, najviši vrh ovog trekinga, ali to ga nije previše frustriralo. Bio je jako zadovoljan zato što je došao i do visine od 3500 metara! Stvarno skroman momak! E da ste barem svi takvi!

untitled--19Chame

DAN 5. Chame (2700 m.n.v.) – Upper Pisang (3100 m.n.v.)

Danas sam konačno krenuo malo prije nego prijašnjih dana. Na izlazu iz Chamea kupujem zimske rukavice. Razlog? Ovdje su još uvijek jeftine! Kruže priče da je hladno na vrhu i da su rukavice obavezne. Penjući se u visine, paralelno s nama penju se i cijene! Sa svakim sljedećim selom, hrana i sve ostale stvari postaju sve skuplje!

Ubrzo susrećem ljubavni par koji već 2 i pol godine putuje svijetom. Cura je iz Španjolske a dečko iz Švedske. Putovanje si financiraju tako da po putu nađu nekakav posao koji odrade par mjeseci. Zadnje što su radili bilo je predavanje engleskog jezika maloj djeci u Kini. Svaki zasebno imao je plaću od 1200 dolara mjesečno! Zbog tih pola godine rada sad mogu nove dvije godine bez problema putovati svijetom!! Dali su mi jako korisne informacije u vezi pronalaska poslova i motivaciju za nastavak mog putovanja! Ljudi, hvala vam!! Možda je vrijeme da otiđem u kinesku ambasadu i zatražim njihovu vizu??

Pola sata kasnije, dolazim u Bhratang, selo na 2850 m.n.v. Na izlasku iz njega oborio sam svoj visinski rekord!! Još tamo negdje prije 9 godina sa stricom sam se popeo na Triglav, najviši vrh Slovenije (2864 m.n.v.)! Taj visinski rekord držao sam dugi niz godina, sve do danas. Sve do sada!

untitled--22Mjesto gdje sam oborio svoj visinski rekord!

Nakon Bhratanga polako samo počeo primjećivati tibetansku kulturu koja je jako dobro sakrivena duž cijele Himalaje. Ovdje na Annapurni, njezine tajne otkrivaju se tek nakon 3000 metara nadmorske visine. Pokraj puteljka počelo se nadzirati veliko kamenje s isklesanim ‘Om mani padme hum’ mantrama. Kamenje u svim veličinama, te mantra u svim bojama.

untitled-20-3Om mani padme hum

U svako selo u koje sam ulazio i izlazio prolazio sam kroz velika budistička tibetanska vrata. Zbog izgleda i veličine više me podsjećaju na male minijaturne pagode, a ne na vrata! Unutrašnjost im je ispunjena također budističkim simbolima koji se polako počinju nadzirati iza svakog ugla. Sve više miriše na Tibet!

untitled--20Vrata na svakom ulazu i izlazu sela

untitled--28Bakica vrti budističke krugove

Budističko vjerovanje je da ih ti krugovi štite od zle karme, te se vrtnjom istih stvara nova, pozitivna karma. Uvijek im se prilazi s desne strane i vrti ih se u smjeru kazaljke na satu. Lokalnim ljudima to je već rutina koju ponavljaju i po nekoliko desetina puta dnevno.

Sat vremena prije nego što sam završio današnji treking osjetio sam vrtoglavicu. Kasnije sam shvatio kako mi je i tijelo usporeno. Polako se počela osjećati visinska razlika. Visina od 3000 m. još uvijek nije opasna, ali mislim da će od današnjeg dana svaki dan biti sve teži. Još samo jedan dan hodanja te ću stići u Manang, selo na 3540 m.n.v. gdje se zbog aklimatizacije tijela ostaje jedan dan duže. Takvo je pravilo. Svi tamo stoje i odmore jedan dan.

untitled-41Vrlo često koze su mi pravile društvo

Tri popodne je!  Dolazim do ‘Upper Pisang-a’, sela smješteno na 3310 metara nadmorske visine i selo gdje su prespavati! Ovog puta nema Faruka u blizini. Niti njegove majice! Da li sam konačno došao prije njega?? Ili je on uzeo neku drugu rutu??

Upper Pisang cijeli je izrađen od kamena i zrači nekom svojom energijom. Lokalni ljudi naviknuti su da u selo zaluta pokoji stranac, ali kada ga ugledaju još uvijek imaju tu neku dozu čuđenja!! Jedno od najintenzivnijih iskustva mi je kada nam se pogledi spoje, i kada ih ne mičemo i po nekoliko sekundi. Oči u oči! Pogled direkt u dušu! Pogled u kojem vidim to što riječima ne mogu opisati!

untitled--30Ovi istinski osmjesi su nešto najljepše na cijelom trekingu

8Vlasnik guesthousa i ja kao jedini gost

Ovo prenoćište pruža najspektakularniji pogled do sada. Pogled na Annapurnu 2, planinu visoka 7950 metara. Zapravo, ova planina toliko je velika da ju je nemoguće ne primijetiti. Primjećuje se iz svakog kutka u selu.

7Annapurnu 2

53Budistički hram na vrhu sela

Sada, kada sam već duboko u Himalaji, i okružen njezinim planinama, tek sada shvaćam zašto su se budistički redovnici povukli iz civilizacije visoko u planine, i zašto su ovdje gradili samostane. Isto tako, zašto se cijela tibetanska kultura sakrila u ove himalajske visine.

Fotogalerija trećeg, četvrtog i petog dana trekinga!

 

 

 

TAGS
RELATED POSTS

LEAVE A COMMENT

Tomica Kristić
Croatia

Moje ime je Tomica i trenutno sam na svom životnom putovanju. Plan puta je jednostavan; iz Hrvatske do Novog Zelanda, i to autostopom. Sve je započelo u listopadu 2015. godine kada sam samo s 1500 eura u džepu krenuo stao na cestu i počeo stopirati. U početku sam mislio da će mi do Novog Zelanda trebati samo dvije godine, ali evo, dvije su već daleko iza mene, a ja sam već debelo u četvrtoj godini na puta. Pišem, fotografiram, smijem se, plaćem, ljubim, tugujem…živim punim plučima. Na ovoj stranici možete pratiti moje postove u kojima opisujem iskustva s putovanja.

Arhiva