AZIJA Hrvatski MJANMAR

Burma – država čudih zakona!

on
20/10/2016

U prošlom blogu objasnio sam zašto mi je kupovina avionske karte bila jedina solucija da dođem u Burmu! Ali nisam spomenuo jedan paradoksalan događaj koji me zadesio!
Prije dva mjeseca sredio sam si mijanmarsku vizu u Kathmanduu. Za sređivanje iste bilo je potrebno priložiti dvije avionske karte. Jednu kao dokaz da ulazim u zemlju, te drugu s kojom garantiram da ćete je napustiti. Kako je u Nepalu sve moguće, otišao sam u putničku agenciju i sredio si krivotvorene avionske karte!!! Priložio sam ih u ambasadi i bez imalo problema su prošle! Već sljedeći dan dobio sam vizu. Dva mjeseca kasnije, zbog zatvaranje indijsko-myanmarske granice (što je i razlog zašto sam ovdje došao avionom), kupio sam ‘pravu’ avionsku kartu s kojom sam doletio u Myanmar. Eto, lagao sam, krivotvorio sam papire da bih na kraju ipak morao kupiti pravu avionsku kartu! Odmah me ošamarila karma!!

Nakon par kontrola, presjedanja i ostalih neizbježnih radnji, konačno slijećem u Yangon. Imam sam dogovoreni smještaj kod kaučsurfera Flavija, tako da ne trebam brinuti gdje ću spavati. Flavio je Brazilac te već godinu dana putuje svijetom. Prije par mjeseci došao je u Yangon u potrazi za poslom. Ubrzo ga je pronašao te počeo štedjeti za daljnja putovanja. Plan mu je raditi još koji mjesec i nastaviti putem južne Azije. A što drugo!

13217055_10201754629502925_4556877331259434997_oVeseli Flavio

Myanmar ima dosta striktne zakone kada su u pitanju turisti. Burnu i nemirnu prošlost koja je dugi niz godina vladala ovom zemljom osjetio sam na zakonima donijetih od strane vlade.
Što se tiče smještaja, kaučsurfing je ovdje zabranjen!!! Isto tako zabranjeno je i spavanje na otvorenom! Šator ne dolazi u obzir! Zabranjeno je čak i spavanje kod lokalnih ljudi!! Da bi lokalci izbjegli zakone, nitko vas samo tako olako neće ugostiti. Ako si stranac, jednostavno moraš imati adekvatan plaćen smještaj! I točka! I sada dolazimo do velikog problema. Normalno noćenje u Myanmaru košta 20-25 dolara. Ako si sretnik i nalaziš se u turističkom gradu, najjeftinije noćenje nađe se već od 9 dolara. To je također isto skupo s obzirom na to da je Myanmar azijska zemlja gdje noćenja koštaju oko 3-5 dolara! Ima još jedan, zasigurno najčudniji zakon ikada! U Yangunu je zabranjena vožnja motorima!!!

Vipassana meditacija!

Unaprijed sam znao težinu tih zakona, te kako bi ih izbjegao sredio sam si Vipassana meditaciju u trajanju od 12 dan! Malo sam kalkulirao i zaključio kako će to biti super potez! Dvanaest dana imat ću besplatan smještaj te ću u isto vrijeme učiti o meditaciji! to je potez! Potez za 5!!
Vipassana je poprilično strogi tečaj meditacije zato što se za vrijeme njezinog trajanja prakticira potpuna tišina. Osim što je govor totalno zabranjen, isto tako zabranjen je i eye kontakt s drugim polaznicima. Cilj tečaja je baviti se samo sa sobom, sa svojim mislima! Što se tiče mene, kurs i nije tekao tako idilično kao što sam mislio da će biti. Prvih 4 dana bila su izuzetno teška. Desetosatno sjedenje u lotusovom položaju i meditiranje stvarale su mi pitanja u glavi: “Kojeg Boga ja ovdje uopće radim??”

Ali nakon četvrtog dana sve je nekako krenulo svojim tokom. Tijelo se priviknulo na lotusov položaj, a um nije više tako paničario. Svakoga dana u 4 sata ujutro krenuo je program i nije se zaustavljao sve do 9 navečer. Meditiralo se po 10 sati dnevno, s kratkim pauzama koje smo iskorištavali za kratko spavanje. Dnevno su bila samo dva obroka s time da je zadnji bio u 11 ujutro!! Na početku mi je to prestavljalo veeeliki problem! Bio sam gladan ko pas!! Dani su prolazili a um je bio sve smireniji. Došao je i taj deseti dan kada nam je nakon ručka opet bilo dozvoljeno pričati. Iskustvo meditacije bilo je jako duboko. Pogotovo nakon 10 dana nepričanja, jaaaaako čudno je opet čuti vlastiti glas!!

untitled-31

‘Swedagon pagoda’, glavna pagoda u gradu. U njoj je pohranjeno svo blago države! Zlato na sve strane!

Noćima Yangona!

Ujutro sam napustio Vipassanu i cijeli dan lunjao gradom! U 9 navečer ostao sam bez kaučsurfera koji mi je otkazao smještaj. Flavio!! Stari kaučsurfer Flavio u međuvremenu je promijenio svoje planove i nisam kod njega više nisam mogao biti! Bez obzira na to što nisam imao smještaj, ostao sam još dva sata u cyber caffeu na internetu. Budala! U 11 navečer otišao sam u budistički samostan pitati ih za prenoćište, ali me nisu htjeli primiti!! Odbili su me ko balavca!!
Oko 300-tinjak metara ravno istom cestom nalazio se drugi samostan te sam i njima pokucao na vrata. Nakon što su se svi redovnici probudili i čudili se tko li je sad ovaj, probudio se i glavni monah i rekao da niti ovdje ne mogu prespavati. “Ako slučajno dođe policija, i ja i ti bit ćemo u problemima!”, veli monah! Ali ipak su mi nekako pomogli! Dali su mi 8 dolara za hostel, inzistirali su na tome, te je poslao dva redovnika sa mnom u potragu za istim. Dolaskom u hotel, recepcionar je s ponosom rekao da je cijena sobe 25 dolara po noći!! “Ova noć sve je sve bolja i bolja!”
I onda slijedi jedan od onih trenutaka za koje se živi. Jedan od onih trenutaka kada ćujete neki glas iznutra koji vam tiho šapuće kako je uvijek sve savršeno!
Iz mrtvog mraka na dnu ulice dolazi glasan momak savršenog engleskog govora, te s promilima ozbiljno u debelom plusu!! Momak se znatiželjno upleo u naš razgovor! Na prvu izgledom opasan, na drugu malo manje, a na treći već mi je postao prijatelj! Dečko je moreplovac, prošao je pola svijeta, i bio je u Dubrovniku, što nas je na kraju i spojilo!!
Deset minuta kasnije, završio sam u njegovom stanu. Uz sve ove stroge zakone zbog kojih i on kao domaćin može upasti u probleme, inzistirao je da prespavam kod njega!! Pošto se pojavio kao da je pao s vedrog neba, naravno da sam prihvatio! Znak je to! Ništa drugo!
Ovdje sam tek nekoliko dana a već sam prekršio dva velika zakona u vezi smještaja. Prvo kaučsurfing!! A sad spavanje kod lokalca!!

10Sis moreplovac

Prijatelju je ime Sis i ima jedna nesvakodnevna situacija koja ga je išamarala tog dana. Sis se vjenčao sa svojom zaručnicom prije 5 dana. Međutim, nakon nekih komplikacija s njezinim starcima i sukobljavanjem različitih religija, pet dana kasnije žena ga je već ostavila! Jebeš ti takav brak! To je bio savršeni razlog da Sis potegne za bocom koja ga je na kraju i spojila sa mnom! Zbog njegove ljubavne situacije, nismo otišli spavati nego smo razgovorom dotaknuli smisao života!!

156Sis kao botaničar! Mary Jane pod njegovim prozorom svakim danom sve je ljepša, veća i zelenija!

Sredina je kišne sezone! Po cijele dane monsunska kiša lijeva Yangonom i nije mi dale da krenem prema sjeveru zemlje. Dani su prolazili, a ja sam u njemu ostao zarobljen. Doslovce!!
38

4196“Nothing can stop me!!”

Svakog jutra odlazili smo u lokalni birc s hranom te se nalazili s njegovim prijateljem. Zaboravio sam prijatelju ime. Volim zaboravljati ljudima imena. Nazovimo ga prijatelj! Prijatelj mi je svako jutro testirao znanje burmanskog jezika. Većinom je uzimao stvari sa stola a ja sam na burmanskom morao pogađati što to on drži u ruci. Mrzio sam to!!! Ali, to je bila jedina komunikacija između mene i njega tako da sam mu udovoljio. Jednog jutra prijatelju je došla pošiljka. Dostavljen mu je bio pijetao za borbe!! Kada ga je zaprimio pijetao je odmah išao na pregled! “Veliki si, imaš velika prsa, veliki kljun, velike noge i brz si. Ti češ biti moj pravi mali pobjednik. Buci buci!!”, veselio se lik.
Borbe pijetlova u Burmi normalna su stvar, ali nisam uspio saznati da li su ilegalne ili legalne! Nema veze, ionako mrzim i ne podržavam cijeli taj koncept!!!!!

43Monasi svuda naokolo

Svakog četvrtka širom cijele zemlje održava se tradicionalno dijeljenje hrane. Monasi napuštaju svoje samostane te u koloni hodaju ulicama. Ljudi izlaze ispred svojih kuća i čekaju monahe koji otvaraju svoje prazne zdjele. Prema njihovoj tradiciji svu hranu koju sakupe, a većinom je to riža, mora se pojesti do podneva. Najkasnije u 11 ujutro vraćaju se u samostane gdje kreće velika gozba. Nerijetko na istu pozivaju ‘obične’ ljude. Mene. Pozvali su me ali više ne znam zašto nisam otišao na istu!
13Monasi prilikom sakupljanja hrane

Nakon sedmog dana, Sis-u se vraća žena!! Ipak braku spasa!! Oni su se već pomirili, a ja sam još uvijek kod njega. To definitivno znači da moram otići odavde! Spakirao sam ruksak i sljedeće jutro špura na autostop!

Autostopom prema unutrašnjosti zemlje!

Kiša je prestala, sunce se pojavilo i entuzijazam je porastao do maksimuma! U Indiji sam slušao priče drugih putnika kako je južnom Azijom vrlo lako stopirati. “Tajland, Burma, Kambodža, Vijetnam, Laos, nema ti lakšeg od autostopa!!” pričali su! Da, bilo bi šteta to propustiti!!

untitled-60Prvi stopiranje nakon dugo vremena!!

Odlučio sam krenuti za Bagan, najatraktivniji gradić Burme! Samo nakon 30-ak sekundi, stao mi je netko tko mi do sada još nikada nije stao. Stala mi je hitna pomoć!! Pod rotirkama!! Bez sirene!! “Pa zar stvarno izgledam tako loše? Iscrpljeno?”, pomislim! Znam da ovim putovanjem silujem svoje tijelo, ali ne toliko da mi hitna pomoć mora stati! Kombi se zaustavio, bolničari su iskočili iz svojih prednjih sjedala i praktički me stavili unutra. Vidi se da im je to u navici. A što sada, valjda je ovdje normalno da ti stane hitna pomoć. Bez puno razmišljanja, uskočio sam unutra, legao sam na bolnički krevet i uživao u vožnji!
Gledajući sve te aparate kojima sam bio okružen, jedna pomisao mi se cijelo vrijeme vrtjela po glavi: “Ako me ikada mora lupiti bilo kakav infarkt, ovo je sad savršeni trenutak da me lupi”! Podesio sam si klimu da me lagano hladi i zaspao.

untitled-5958Na krevetu hitne pomoći!

Nakon 80-ak kilometra iskrcali su me van. Dignuo sam opet palac i samo nakon dvije minute stao je novi auto. “Uhohoho, one priče o južnoj Aziji i stopiranu stvarno drže vodu!!!”

Nakon par sati auto me je ostavio u Pyayu, gradiću u donjem dijelu Burme. Noć se počela ozbiljno približavati te sam krenuo u potragu za smještajem. Samostanom. Bez obzira na to što su me nekoliko puta već odbili, išao sam pokušati još jednom. Prvi samostan kojeg sam ugledao zatrčao sam se u njega. I upalilo je! Konačno!!

U svakom samostanu ista stvar. Oko mene prvo se okupe svi redovnici te nakon par minuta čuđenja pozovu glavnog monaha. Kada šef dođe uslijedi tisuću pitanja na broken Englishu. Nakon cijele te procedure, slijedi njegovo odobrenje, ili odbijanje! Evo, konačno je upalio moj entuzijazam. Hvala ti na tome, glavni monaše!! Smjestili su me u glavnu prostoriju za molitvu i ubrzo svi nestali. Složio sam si improvizirani krevet i crta snovi!

154Najsigurniji južnoazijski krevet – mreža protiv komaraca!

Probudio sam se ranom zorom i nestao iz samostana! Koliko mi je prvi dan stopiranje išlo glatko, toliko mi je drugog dana išlo teško.
Oko podneva na goloj užarenoj cesti prišao mi je momak na motoru. Sparkirao je svoj motor i krenuo prema meni. Sporazumijevanje na jezičnoj barijeri padalo je u drugi plan. U prvi plan bila je njegova entuzijastična želja za pomoći. Nakon par minuta pronalaženja zajedničkog jezika, dogodilo se nešto što se može dogoditi samo ovdje!!! Momak je inzistirao da sjednem na motor! Krenuli smo s vožnjom, i nismo se zaustavljali sljedeća 3 sata!! Lik me odbacio, pazi sad, 130 km u suprotnom smjeru nego što je bio njegov!! Potrošio je cijelo poslijepodne samo na mene!! Samo tako, bez previše ispitivanja i filozofiranja. Kada smo konačno stigli do moje lokacije, samo smo se pozdravili i lik je krenuo natrag prema mjestu gdje smo se sreli. Sto trideset kilometara nazad! Ma koji lik, ljudina!!!!

80Misteriozan vozač

Ostavio me 30-tak kilometara prije Bagana u nekom žblj gradu, gdje je vrijeme stalo prije 100 godina! Grad nema niti jedan jedini hostela. Zapravo, ima, ali hotel, ne hostel! I cijena mu je 25 dolara!! E pa ne dam vam te pare!!!
144Konji su jedno od glavnih prijevoznih sredstava ovoga grada

Fotogalerija portreta!

Nepisano pravilo koje me prati cijelo vrijeme je da na kraju teškog i napornog dana uvijek slijedi nagrada. Samo se u noć treba ući bez sumnje, panike, cviljenja i plakanja.

Sjetio sam se ovog ultimativnog zakona, kupio banane i sjeo na beton. Jeo, promatrao i čekao da se nešto dogodi. I dogodilo se. Prišao mi je profesor engleskog jezika i rekao mi je neka odem u policijsku postaju te im objasnim kako nemam smještaj. Otišli smo zajedno, profesor im je sve objasnio te su me policajci proslijedili imigracijskoj policiji!! “Ups!! Samo tamo ne!!!”. Pokušat ću vam to nekako objasniti!
Moj odlazak u imigracijsku policiju i žicanje smještaja u zemlji gdje je to zabranjeno vrlo je slično kao da se nalazite u državi u kojoj je recimo pušenje marihuane zabranjeno (znači, skoro u svakoj) i vi otiđete u sabor, koji je na kraju i donio taj zakon, i pitate ih da li možda netko ima za joint!!

Došli smo u imigracijsku postaju te nakon pola sata telefoniranja i fotokopiranja mojih dokumenata bilo mi je rečeno da sjednem na stražnje sjedalo motora. Ja i vozač bili smo na prvom motoru, dok je iza nas bila imigracijska policija na drugom! Deset minuta kasnije, došli smo u hotel. I sad opet slijedi ona myanmarska čarolija! Policajci su mi dogovorili besplatan smještaj u hotelu!! Dobio sam sobu s bračnim krevetom i klimom!! Ali to nije sve! Nakon pola sata na vrata mi je pokucalo osoblje hotela i dostavilo mi besplatnu vegetarijansku večeru!!
Ali ni to nije sve!! Ujutro me osoblje hotela odbacilo na cestu izvan grada gdje sam nastavio s autostopom!!
I, što sad reći na to?? Da li možda iskorištavam njihovu dobrotu? Ili se ipak samo prepuštam situacijama?
Ali, što mogu kada mi ovi prekrasni ljudi prvi prilaze!! Što? Ništa! Mislim da
se trebam samo prepustiti tim prirodnim čarolijama, i hvatati samo dobar vjetar!!

81Stigla večera!

TAGS
RELATED POSTS

LEAVE A COMMENT

Tomica Kristić
Croatia

Moje ime je Tomica i trenutno sam na svom životnom putovanju. Plan puta je jednostavan; iz Hrvatske do Novog Zelanda, i to autostopom. Sve je započelo u listopadu 2015. godine kada sam samo s 1500 eura u džepu krenuo stao na cestu i počeo stopirati. U početku sam mislio da će mi do Novog Zelanda trebati samo dvije godine, ali evo, dvije su već daleko iza mene, a ja sam već debelo u četvrtoj godini na puta. Pišem, fotografiram, smijem se, plaćem, ljubim, tugujem…živim punim plučima. Na ovoj stranici možete pratiti moje postove u kojima opisujem iskustva s putovanja.

Arhiva