AZIJA Hrvatski OMAN

Oman, 3. dio – putovanje u prošlost

on
16/02/2016

Petak i subota u arapskom svijetu znače vikend. Prvog dana vikenda u jutarnjim se satima po cijelom Omanu održavaju tradicionalni sajmovi gdje lokalci prodaju sve i svašta. Doslovce. Jedan takav, najpoznatiji i s najvećom tradicijom, održava se u gradiću Nizwi, 150 km od Muscata. Sajam imena “Nizwa Friday Souq” je jedna od prvih stvari koji će vam iskočiti u google kada upitate ‘što vidjeti i posjetiti u Omanu’. Zbog činjenice da me samo 150 km dijeli od Nizwe, odlučujem otići tamo. Poslao sam par requesta preko kaučsurfinga, te mi je samo jedan odgovorio pozitivno. I jedan je više nego dovoljno. Iz razloga što sajam uvijek počinje svakog petka u ranu zoru, odlučujem u Nizwu otići dva dana prije, u srijedu, kako slučajno ne bih nešto propustio. Jedan dan sigurno ću potrošiti na razgledavanje grada, a drugi dan na sajam.

Srijeda poslijepodne je. Odlazim na glavnu cestu, dižem palac, uskoro mi staje lik sa ženom, te sekundu kasnije na zadnjem sjedalu velikog bijelog džipa pičim prema Nizwi. Svoja vrata otvara mi Bien, Filipinac koji se prije par godina doselio u Oman. Bien je nekako preskočio Muscat te se odlučio usidriti baš ovdje. Dečko ima jako sarkastičan smisao za humor te uopće ne znam čime se bavi i zašto je ovdje. Kad bih ga upitao što uopće radi ovdje, uvijek bi mi dao drugačiji odgovor: “I’m spy”. “I work for secret agency”. “I work in laboratory”. “I’m businessman”. Ali, na kraju ipak mislim da radi u nekakvom laboratoriju. Ali što? Pojima nemam! Bien je tih dana bio na godišnjem odmoru. Imao je slobodnog vremena na pretek te je bio otvoren za sve moje želje. Rekao sam mu da u petak želim prvenstveno posjetiti sajam, ali ako ima neki plan za sutra, ideju kamo možemo otići, bit ću i više nego sretan.

12698618_10205617644425977_2097411640607427569_oMoj host Bien

Drugi dan sjeli smo u njegov ogroman bijelim džip te se zapičili 40-ak km izvan Nizwe, na brdo usred pustinje. Na vrhu brda nalazi se stara tvrđava ‘Bahla fort’, koju je prije 30-ak godina UNESCO uzeo ‘u svoje ruke’. Inače, kada je riječ o autima, džip je najpopularniji auto u Omanu. Prvenstveno zato što ima pogon na sve 4 što je savršeno za pustinju. Zanimljive su mi te vožnje po Omanu. Svaki puta kada bih napustio neko malo veće mjesto, neki gradić ili već nešto, par minuta kasnije već bih se nalazio u pustinji. Što se tiče cesta, barem što sam vidio a vidio sam dobar dio njih, one su brutalno kvalitetne, bez rupa, i ravne, tako da se ovdje svi voze ko’ luđaci.

Za pola sata dolazimo do brda. Prvotni plan bio je pješačiti gore, ali promatrajući ostale aute kako se uspinju prema tvrđavi, odlučujemo ih slijediti. Koji smo svi ljenguze. Konačno dolazimo do tvrđave te sparkiramo auto točno na ulazu. “Tom, ovdje se možemo naći. Čekaj me ovdje točno za sat vremena”, objašnjava mi Bien još u autu. Izlazimo iz auta, svaki uzima svoj fotić i razdvajamo se.

MAX_4052-1Na ulazu u tvrđavu konačno viđene Omanke koje vrlo rijetko izlaze u javnost

Bahla fort – fotogalerija

 

U dvadesetak dana koliko sam ovdje, vidio sam svega par žena. Kada bih ih konačno i ugledao, većinom su prekrivene od glave do pete. Neke bi imale čak prekrivena i lica. Već sam dobro upoznat s činjenicom kako biti žena u islamskom svijetu nije lako. Ovo mi je već četvrta ‘takva’ zemlja i za sada mi izgleda nekako najradikalnija kada su žene u pitanju. Čak radikalnija i od Irana u kojem je zakonom pripisano kako svaka žena u državi mora svoju kosu prekriti hidžabom. Ali, u Iranu sam vidio i osjetio da žene, pogotovo mlade, ne nose hidžab zato što one to žele, već da ih nose zbog politike, zbog zakona kojeg je iranska vlada donijela. Zbog činjenice da ganose samo ‘radi reda’, pola glave uvijek im je nekako otkriveno. Tako da se Irankama bez problema vidi kosa koja je već tako zabranjena da u islamskom ženskom svijetu ugleda svijetlo dana!

Ali, Omanke…e to je već druga priča. Nekako sam osjetio da one nose hidžab i prekrivaju svoja lica maskom zato što to žele, i zato što u to vjeruju.

14.jpgŽena obavijena hidžabom i maskom preko lica

15.jpg

Nizwa Friday Souq – tradicionalan omanski sajam

S prvim zrakama sunca lokalni ljudi nasrnu na prazna rezervirana mjesta te ih u ubrzo napune s raznovrsnim stvarima. Samo je sat vremena dovoljno da se prazne i puste uličice pretvore u žive tržnice prepune ljudima. Sajam se održava na ulicama ‘Nizwe fort’, najveće i najpopularnije tvrđave u gradu. Krave, bikovi, ovce, koze, perad, kanarinci, voće, povrće, meso, trgovci, obični ljudi, svirači, prosjaci, lijepci! Sve se to odjednom pojavi pred vama. S lokalnih sela spuštaju se kamioni prepuni stoke, u nadi da će ih baš danas prodati sve. Stoku dovode na najveći trg gdje se okupi gomila ljudi, te dražba može početi!! Glasni i nervozni prodavači navlače jadne životinje te iz petnih žila derući se na arapskom vuku debelo uže koje su zavezali oko stoke. Svake minute trgovci su sve glasniji, a stoka sve divlja. Kako se sunce polako diže, tako na sajmu nervoza raste.

42.jpgProdaja kanarinaca na jednom od mnogobrojnih trgova

Ispred jednog od mnogobrojnih ulaza nailazim na starce čiji je običaj malo drugačiji. Ljudi “već u godinama” prodaju puške, noževe, mačete i još par sličnih preparata s kojima možete, ili raniti nekoga, ili ubiti, ili prvo raniti te ga na kraju ubiti. Premda mislim da to oruđe i oružje prodaju više iz običaja, nešto što će kupac objesiti na zid. Na trećem trgu prodaju se kanarinci i papagaji, a na četvrtom tradicionalne omanske glinene zdjele, vrčevi, tanjuri, džezvice, slike i nakit.

30.jpgSlijepac prodaje namirnice kako bi preživio. Odličan primjer kako u životu nikada nesmijemo odustati

41.jpgProdaja pušaka

24.jpgČajanka uz puške. Pa ti odbij čaj…

39.jpgTradicionalne omanske glinene zdjele koje su ujedno i zaštitni znak sajma

Cijeli taj sajamski show traje nešto manje od tri sata, te sve zajedno završava već oko devet ujutro. Samo sat vremena kasnije, žive glasne i prepune ulice oko glavne tvrđave opet se pretvore u prazne i puste, baš kao da se na njima nikada ništa nije desilo. Ostaje samo samoća koja odzvanja starim zidovima tvrđave, samoća koja čeka neki novi petak.

36.jpgOdlazak kući sa sajma

Nizwa Friday Souq je sajam koji je mnogo više nego samo običan sajam. Sajam gdje se uživo svjedoči pravoj omanskoj kulturi. Sajam čije vas ulice odvedu u daleku omansku prošlost, u vrijeme kada su osmjehi na licima pričali neku svoju priču.

21.jpg

S ovim sultanskim osmjehom opraštam se od Omana, te ujedno i od Bliskog istoka u kojemu sam nešto manje od 3 mjeseca. Još danas pičim nazad za Muscat gdje me, nakon neuspješnog pronalaska broda preko Arapskog mora, čeka let za mističnu Indiju. Pozdrav iz pustinjskog sultanskog Omana.

Forogalerija sajma

 

 

TAGS
RELATED POSTS

LEAVE A COMMENT

Tomica Kristić
Croatia

Moje ime je Tomica i trenutno sam na svom životnom putovanju. Plan puta je jednostavan; iz Hrvatske do Novog Zelanda, i to autostopom. Sve je započelo u listopadu 2015. godine kada sam samo s 1500 eura u džepu krenuo stao na cestu i počeo stopirati. U početku sam mislio da će mi do Novog Zelanda trebati samo dvije godine, ali evo, dvije su već daleko iza mene, a ja sam već debelo u četvrtoj godini na puta. Pišem, fotografiram, smijem se, plaćem, ljubim, tugujem…živim punim plučima. Na ovoj stranici možete pratiti moje postove u kojima opisujem iskustva s putovanja.

Arhiva